Vertonghen: Veliki zid čelika u sjevernom Londonu

Na domaćem stadionu belgijskog FC Anderlechta pljesak deset tisuća navijača eksplodirao je poput plime. Trideset-sedmogodišnji Vertonghen zagrlio je svoje suigrače i pojedinačno im se oprostio. Njegova mala kći ispružila mu karticu za izlazak s klupe, njezino mladenačko lice bilo je puno ponosa. U tom trenutku karijera čvrstog braniča završila je na blag način.

Slava i kajanje Tottenhama karijere

2012. godine 25-godišnji Vertonghen prešao je u Tottenham i time stvorio legendu. U osam godina provedenih u Tottenhamu ukupno je odigrao 315 utakmica, postigao 14 golova i upisao sedam asistencija te se razvio u jednog od najsigurnijih centralnih braniča Premier lige.

2017. mu je tim pomogao da ostvari najbolji okus viceprvak u povijesti Premier lige; u finalu Lige prvaka 2019 protiv Liverpoola tri puta je u jednom susretu riješio situacije i navijači su ga prozvali „čuvar White Hart Lanea“.

No dvostruko propuštanje osvajanja Lige prvaka i iskustvo ne osvajanja titule postali su žal za njegovom karijerom. „Bili smo tako blizu vrha, ali nogomet me naučio da i kajanje pripada slavi“, napisao je u svom pismu o ostavci.

157 utakmica za nacionalni tim

Ako Vertonghenovu karijeru i definira vrhunac klupske karijere Tottenhama, onda je belgijska reprezentacija u njegovim najluksuznijim zajedničkim sjećanjima utisnuta. Otvorivši se 2007., odigrao je 157 utakmica za „European Red Devils“, postigao 10 golova i dodao 6 asistencija i i dalje drži rekord po broju nastupa u povijesti momčadi.

Na Svjetskom prvenstvu 2018. u Rusiji konačno je vodio momčad do trećeg mjesta i postavio najbolji rekord u belgijskoj nogometnoj povijesti. Putovanje kroz tri Svjetska i tri europska kupa učinilo ga i Alderweireldovu „duošnost od dvaju napadača“ simbolom zlatne generacije.

Suočavanje sa bolom

Iza slave krije se muka koju obični ljudi jedva mogu zamisliti. Nakon povratka u Anderlecht 2022. godine, stare ozljede gležnja i problemi s Ahilovom tetivom pogoršali su se. Ove se sezone pojavio na samo pet utakmica i svakodnevno pati od jakih bolova pri hodanju i čak penjanju stropu.

Da bi nastavio karijeru, bio je dugo ovisan o lijekovima protiv bolova i injekcijama, ali odlučio je na kraju odustati od te metode, „piti otrov da bi utažio žeđ“. Čelični branič mora se čak i dvadeset minuta prije utakmice zagrijati prije nego što više ne može igrati. Odluka o povlačenju njegov najviši je čin časti prema nogometu.

Trostruki planovi budućnosti

Nakon odlaska sa zelene travnine, Vertonghen planira novo poglavlje. Otkrio je da bi se možda posvetio omladinskom treningu ili trenerstvu. Također želi nastaviti strast prema nogometu kao komentator, potpuno se osloboditi ovisnosti o drogama i voditi zdrav život.

Funkcioneri Tottenhama u posebno objavljenom video spomenu rekli su da nije samo vođa na travnjaku, nego i uzor društvu. Tijekom pandemije višestruko se uključivao u dobrotvornu organizaciju Tafel kako bi toplinom dao obiteljima u sjevernom Londonu. Ovo odgovorno ponašanje mogao bi oblikovati njegovu narednu životnu fazu.

Trenutak kad otac i kći drže natpise

Kad mu je kći držala karticu za izlazak, Vertonghenova se karijera otvorila s poetskim završetkom. U 19 godina putovao je Eredivisie, Premier ligu i portugalsku Super ligu te nogometni svijet istraživao svojim nogama. 157 puta nosio je belgijski fussball trikotsatz günstig i branio dostojanstvo Crvenih đavola glavom. Noćni zrak sjevernog Londona uvijek će se sjetiti Tottenham Hotspur dresovi za djecu br. 5.

Iako je zbog ozljeda morao prije vremena napustiti teren, ta odlučnost da se „ne želi sklapati kompromise“ upravo je duboka ljubav prema nogometu. U njegovoj ostavci rekao je: „Cijenjenje svih klubova za koje igram i doživljavanje multikulturalnosti najveće su moje bogatstvo.“

Sažetak

Od mladog Ajaxovog igrača do duše obrane Tottenhama, od istaknutog člana belgijske Zlato generacije do usamljenog heroja koji se bori s ozljedama – Vertonghenovo 19-godišnje putovanje u zelenu ligu završava.

No, Vertonghenova će priča zauvijek živjeti u večernjem povjetarcu sjevernog Londona, ljetnim noćima Rusije i zalasku sunca Anderlechta.